kultura ponašanja prilikom oblačenja i obuvanja

Islamski bonton (26)

Islam je u ovom segmentu ljudskog življenja iskazao koliko je brižan prema covjeku kao dvojnom bicu. Ocito je da oblacenje i obuvanje nemaju za cilj samo zaštitu fizicke i zdravstvene dimenzije covjeka, nego, što je još znacajnije, štite njegovu moralnu i duhovnu dimenziju.

Odjeca i pokrivanje stidnih mjesta covjekov su ukras i pokrivac na njegovom tijelu, kao što je cestitost odjeca i pokrivac za stidna mjesta njegove duše. Allah Plemeniti to jasno nagovještava:
«O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeca cestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili».
Ovaj ajet upucuje na važnost pokrivanja ljudskog tijela i odjece koja je neophodna u ljudskom životu, jer je golotinja prirodena životinji. Covjek ce težiti razgolicavanju samo kada padne na nivo životinje. Držanje da je razgolicavanje izraz ljepote, simbolizira gubljenje ljudskog ukusa.

Allah Mudri u navedenom ajetu potcrtava dvije vrste golotinje: fizicku i duhovnu, i nareduje pokrivanje i prekrivanje i jedne i druge. Jedna prekriva sramote srca i duše i ukrašava ga a druga prekriva tijelo i cini ga ljepšim. To su dvije medusobno prepletene dimenzije. Iz osjecaja bogobojaznosti i stida emanira osjecaj odvratnosti i gnusobe razgolicavanja tijela, kao i stida od takvog cina. Ko se ne boji Allaha Uzvišenog i ko nema stida, on ne vidi ništa ružno u razgolicavanju ljudskog tijela i u propagiranju skidanja odjece.
Pokrivanje tijela znak je stida, a ne samo puki obicaj sredine ili klimatskih uvjeta - kako tvrde šejtanovi glasnogovornici i na Istoku i na Zapadu. Allah Plemeniti, otuda, podsjeca sinove Ademove na Svoju blagodat prema njima u vidu propisivanja odjece i pokrivanja, s ciljem zaštite njihove ljudske dimenzije, kako se ne bi sunovratili na nivo obicnih životinja, kojima to nije naredeno. Allah Uzvišeni završava ovaj ajet jasno precizirajuci: «...da bi se oni opametili».
Razgolicavanje i otkrivanje tijela obilježje je i karakteristika, kako primjecuje Sejjid Kutb, džahilijjeta, i starog i novog, djelo je šejtanskog zavodenja i njegovog došaptavanja, kojim on želi da covjeka udalji od njegove prirode.

Sinovi Ademovi ne smiju biti naivni pa dopustiti da ih šejtan i njegove vojske, koje su se danas izuzetno razmnožile, zavedu i izadu kao pobjednici. On ukazuje na potrebu jace predostrožnosti i kvalitetnije zaštite, cuvanjem odjece, koja ima dalekosežnije posljedice koje mi i ne slutimo. Pogledajmo Allahovo upozorenje:
«O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju».

Pokrivanje žene

Islam nas uci da svaki propis sagledavamo u njegovoj punini i da pokušamo otkriti, ukoliko smo u mogucnosti, intenciju nekog propisa. Pokrivanje žene smo, takode, dužni sagledati u cjelini islamskog ucenja, kako bi nam bio jasan odgovor na pitanje: da li islam želi poniziti ženu, uciniti je manje vrijednom – kako tvrde nedouceni umovi i izgovaraju zli jezici – ili joj je ovom naredbom islam ukazao pocast i uzdigao je iz moralne prašine i bestijalnosti?!
Ako nepristrasno analiziramo ovaj propis, nedvojbeno dolazimo do zakljucka da je pokrivanje žene cast za nju, zaštita da ne postane samo tijelo i predmet nasladivanja muškaraca. Upravo je pokrivanje njenog tijela najbolja brana i najdjelotvornije oružje u ocuvanju njene moralne i fizicke ljepote.
Islam je, da bi sacuvao «biser u dubinama mora», ženi odredio da pokrije sve izuzev šaka i lica. Ukoliko bi šake i lice mogle uzrokovati moralnu anarhiju, posebno ako se radi o prelijepoj djevojci ili ženi, onda se preporucuje prekrivanje i tih dijelova tijela, u svrhu prevencije i ocuvanja morala.

Oblacenje muškarca

Muškarac je dužan pokriti tijelo od pojasa, tj. pupka do koljena. To je stav sve trojice imama, izuzev Malika, koji drži da je muškarac obavezan pokriti samo stidno mjesto, bez stegna, što obavezuju prekriti Ebu Hanife, Šafija i Ahmed.

Boja odjece

Islam preferira odjecu koja se ne istice svojom bojom, kako se pojedine osobe ne bi isticale i uzdizale nad drugim. To se posebno odnosi na odjecu koja je izazivacki crvena ili žuta i njom se osoba istice i izdvaja od drugih. Otuda Vjerovjesnik, s.a.v.s, kako prenosi 'Abdullah b. 'Amr, r.a, nije odgovorio na selam covjeku koji je prošao u crvenoj odjeci pored Poslanika, s.a.v.s.
Medutim, u drugoj predaji, koju navodi Džabir b. Semure, vidi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nosio crveni ogrtac, što jasno ukazuje da crvena boje za muškarce nije strogo zabranjena.
Zna se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, imao i dva zelena ogrtaca, jedan crni od vune, crni turban itd., medutim, njegova omiljena boja bila je bijela, koju je najviše preferirao i preporucivao.
Džabir b. Semure, r.a, u predaju koju preporucuje prenosi: «Oblacite bijelu odjecu, jer je najcistija i najbolja, a umotavajte i vaše mrtve u bijelo!».

Oblaciti lijepu odjecu

Covjek se treba truditi da oblaci što ljepšu odjecu, posebno kada klanja namaz i odlazi u džamiju. Allah Uzvišeni jasno napominje: «O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete namaz da obavite!». Vec u sljedecem ajetu On napominje: «Reci: «Ko je zabaranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio!».
Nedvojbeno se primjecuje da Allah voli sve što je lijepo i prijatno. Poslanik islama, s.a.v.s, naglašava u predaji Ebu Se'ida, r.a: «Allah je, uistinu, lijep i voli ljepotu i voli da se vidi trag Njegove blagodati na Njegovom robu!».
Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije volio da neko oblaci bijednu i ružnu odjecu, ukoliko ima mogucnosti da se lijepo obuce. To se ocito primjecuje u predaji Ebu-l-Ahvesa od njegovog oca koji je rekao: «Došao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s, u bijednoj odjeci, pa mi je rekao: «Imaš li ti uopce imetka?!». Odgovorio sam: «Imam!». Upitao me: «Od cega ti je taj imetak?». Odgovorio sam: «Allah mi ga dao od deva, ovaca i konja!». On je, tada, rekao: «Kada ti Allah dadne imetak, neka se onda na tebi vidi trag Njegove blagodati i plemenitosti!».

Preferirati desnu stranu prilikom oblacenja a lijevu prilikom skidanja

Treba se truditi i uvijek preferirati desnu stranu. Tako, ako se oblaci odjeca, prvo treba poceti s desnim rukavom i desnom stranom, a kada se skida, onda s lijevim rukavom i lijevom stranom. To se cini i u slucaju obuce. Inace, Poslanik, s.a.v.s, preferirao je desnu stranu uvijek, izuzev pri ulasku u toalet i izlasku iz njega, kada se radilo obratno. Aiša, r.a, prenosi i kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, je uvijek davao prednost desnoj strani: prilikom uzimanja abdesta, obuvanja obuce i prilikom cešljanja».
Ebu Hurejre, r.a, kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Kada oblacite odjecu i kada se abdestite, pocnite s desnom stranom!».
Isti je slucaj i s obuvanjem obuce. U predaji Ebu Hurejre, r.a, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Kada obuvate obucu, krenite s desnom nogom, a kada je izuvate ucinite to prvo s lijevom. Neka desna noga bude prva pri obuvanju a zadnja pri izuvanju!».

Šta prouciti kada se oblaci odjeca?

Kada se oblaci odjeca lijepo je prouciti dovu. Posebno je to preporucljivo ciniti kada se oblaci nova odjeca. Tako Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi obukao novu odjecu, nazvao je njenim imenom: turban, košulja, ogrtac i proucio: «Allahumme leke-l-hamdu Ente kesevtenihi, es'eluke hajrehu ve hajre ma suni'a lehu, ve e'uzu bike min šerrihi ve šerri ma suni'a lehu!» / «Allahu moj, neka je Tebi hvala! Ti si mi dao ovu odjecu, pa Te molim za njeno dobro i dobro za koji je proizvedena, a utjecem Ti se od njenog zla i zla za koji je proizvedena!»
Cak je predvideno opraštanje grijeha ukoliko osoba prouci dovu prilikom oblacenja odjece. Mu'az b. Enes prenosi od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: «Ko obuce odjecu, pa prouci: «El-Hamdu lillahillezi kesani haze-s-sevbe ve rezakanihi min gajri havlin minni ve la kuvvetin!» / «Hvala Allahu koji me je odjenuo ovom odjecom i opskrbio me bez moje moci i pomoci!» - bice mu oprošteni prethodni grijesi koje je pocinio!».

Šta prouciti onome koji obuce novu odjecu?

Ukoliko primijetimo da je neka osoba obukla novu odjecu, lijepo je prouciti dovu kako bi doticna osoba osjetila draž bereketa u njoj. Tako je ucinio Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada je Ummu Halid, r.a, obukla novu odjecu. Rekao joj je: «Ebli ve ahliki!» / «Nosila je i poderala je!». U predaji Ebu-n-Nadreta spominje se da su ashabi, kada bi primijetili da je neko obukao novu odjecu, govorili: «Tubli ve juhlifullahu te'ala!» / «Iznosio je a Allah te novom pocastio!».
Vjerovjesnik, s.a.v.s, je na Omeru b. el-Hattabu, r.a, kako prenosi Omerov, r.a, sin 'Abdullah, r.a, primijetio lijepu odjecu, pa ga je upitao, je li mu to nova odjeca ili je samo oprana, na što mu je Omer, r. a, odgovorio, da je oprana, a Poslanika, s.a.v.s, mu je rekao: «Ilbis džediden, ve 'iš hamiden, ve mut šehiden!» / «Obuci novo, živi dostojanstveno i umri kao šehid!».

Šta prouciti kada se skida ili odlaže odjeca?

Kada se skida ili odlaže odjeca treba prouciti: Bismillahi ili Bismillahillezi la ilahe ila hu!. Naime, to je preporucio Poslanik islama, s.a.v.s, kako se navodi u predajama Enesa b. Malika, r.a.
U jednoj se navodi da je Poslanik, s.a.v.s, preporucio da se prilikom skidanja i odlaganja odjece prouci: «Bismillahi!», kako bi se nacinio zastor izmedu džina i ljudskog avreta/stidnog mjesta, a u drugoj: «Bismillahillezi la ilahe illa hu!» / «U ime Allaha, osim koga nema drugog boga!».

Zabrana svile i zlata muškarcima

Sve što je Allah naredio ljudima, sigurno im donosi dobro i srecu a sve što je zabranio, sigurno šteti njihovom zdravlju i donosi nesrecu. Muškarcima je Allah Uzvišeni zabranio da nose svilu i naslanjaju se na nju. Uz to im je zabranio da nose zlatni nakit. Medicinska istraživanja potvrduju da je daleko veci procenat muškaraca oboljelih od prostate medu onima koji nose zlatni nakit. Uskoro ce, vjerovatno, medicina ustanoviti i štetnost svile na organizam i zdravlje muškaraca.
Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Omera b. el-Hattaba, r.a, upozorava: «Nemojte oblaciti svilenu odjecu, jer onaj ko to bude cinio na ovom svijetu, bice mu to uskraceno na ahiretu!».
Ebu Musa el-Eš'ari, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s, jasno potcrtao: «Svilena odjeca i zlato zabranjeni su muškarcima mog ummeta, a dozvoljeni su ženama!».
Poznati ashab Huzejfe b. el-Jeman, r.a, prenosi: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, zabranio nam je da pijemo i jedemo iz zlatnog i srebrenog posuda; zabranio nam je i da oblacimo odjecu od svile i brokata ili da sjedimo na njoj!».

Dozvola nošenja srebrenog prstena muškarcima

Muškarcima je dozovljen srebreni nakit, odnosno prsten. Zna se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nosio srebreni prsten na kome je bilo izgravirano: «Muhammedun, Resulullah!», koji je on koristio kao pecat, kada bi stranim vladarima upucivao pisma. 'Abdullah b. Omer, r.a, kaže da su taj njegov prsten, nakon njegove smrti, nosili Ebu Bekr, Omer i Osman, sve dok Osmanu taj prsten nije pao u bunar Eris!

Zabrana poistovjecivanja muške sa ženskom odjecom

Treba se truditi da muškarci ne oponašaju žene a žene muškarce, kada je rijec o odjeci. Ima geografskih podrucja u kojima, zbog klimatskih uvjeta, odjeca, pokatkada, postaje slicna ili identicna. Medutim, kada je u pitanju neka specificna odjeca ili ukras koje upotrebljavaju žene, onda je muškarcima, kako tvrdi imam Et-Taberi, obaveza razlikovati se od njih i obratno.
Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, eksplicite, zabranio oponašanje muškaraca i žena. U predaji 'Abdullaha b. 'Abbasa, r.a., stoji: «Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce!».
Ebu Davud bilježi Ebu Hurejreovu, r.a., predaju u kojoj se konkretno spominje odjeca koja se ne bi smjela poistovijetiti sa odjecom suprotnog spola: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, je prokleo covjeka koji oblaci odjecu žene i ženu koja oblaci odjecu muškarca!».
Na žalost, tu Poslanikovu, s.a.v.s., prijetnju naši ljudi ne shvataju dovoljno ozbiljno, s obzirom da cesto, na temelju odjece ili frizure, ne možemo razluciti da li se radi o muškarcu ili ženi. Nekada to raspoznamo zahvaljujuci glasu osobe; njegovom predstavljanju ili nekom njegovom indentifikacionom dokumentu.

Zabrana puštanja odjece iz oholosti

Svaka osoba se treba truditi da njena odjeca bude cista i lijepa. Ona nikako ne smije biti predmetom oholosti, umišljenosti i isticanja nad drugima i nadmenog manifestiranja bogatstva, omalovažavajuci osobe slabije materijalne moci i nižeg društvenog statusa. Ako se to dogodi, onda se na takve odnosi predaja Ebu Hurejrea, r.a., u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s., jasno prijeti: «Allah na Sudnjem danu nece gledati u onoga koji pusti da mu se odjeca, iz oholosti i umišljenosti, po zemlji vuce!».
Mnogi su, bojeci se te prijetnje, skracivali svoju odjecu, tako da je dosezala do polovice potkoljenica. Tako je, nakon Poslanikove, s.a.v.s, prijetnje o oholom puštanju odjece, Ebu Bekr, r.a, bio zabrinut i konstatirao je: «Allahov Poslanice, moja odjeca, ako ne vodim racuna, vuce se po zemlji», na što mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s, odgovorio: «Ti nisi od onih koji to cine iz oholosti!».
Potkracivanje odjece bilo je, dakle, preventiva da osoba ne padne u zamku oholosti i pretjerivanja, jer vecina osoba nije imala dovoljno sredstava da sebi priušti dovoljno materijala koji bi prekrio njihovo tijelo, tako da je odjeca koja se vukla po zemlji simbolizirala visoki standard i poseban društveni status, cime su se izdvajali od drugih. Danas kada svi ljudi imaju sasvim dovoljno dugu odjecu, skracivanje te odjece asocira na oholost i isticanje nad drugima. A Allah najbolje zna!

Zabrana hodanja s jednom obuvenom nogom

Islamsko pravilo je obuci obucu na obje noge ili je skinuti s obje noge. Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da se hoda kada se obuca nalazi samo na jednoj nozi. U predaji Ebu Hurejrea, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, precizira: «Nemojte hodati s jednom obuvenom nogom. Obucite obucu na obje noge ili je s obje skinite!».

Na kraju

Nadamo se da ce ovo nekoliko uputstava, utemeljenjih na Kur'anu i sunnetu, biti podsticaj da svoju odjecu i obucu uskladimo prema ovim izvorima i da ona bude, ne samo naša zaštita od klimatskih promjena – topline i hladnoce – nego da bude mehanizam za zaštitu naših moralnih i duhovnih vrijendosti. Ocekivati je da ce spomenuti kur'ansko-sunnetski podsticaji biti motiv više da se suprotstavimo galopirajucoj najezdi ragolicenosti, prostakluka i bestijalnosti novoga vremena! Zato, oblaceci odjecu, kojom je zadovoljan Allaha i Njegov Poslanik, s.a.v.s., osjetimo ne samo ljepotu u našim ocima, nego ocutimo i slast i zadovoljstvo u našim srcima!